Svjetlo za uzbunu i kad se poslodavcima crvena lampica upozorenja

„Crvena lampica“ ili upozorenje za poslodavce na razgovoru za posao:

1. Kašnjenje na razgovor za posao.

Dolazak na vrijeme morao biti sasvim normalna stvar, i ukoliko nekakav božanski čin nije bio razlog kandidatovog kašnjenja na razgovor, zašto biste zaboga kao poslodavac mislili da će taj isti kandidat na posao dolaziti na vrijeme ako kasni već i na intervju?

2. Odbojno ponašanje i nepoštivanje osoblja.

Sjećate se dobrih starih dana kada smo svi imali tajnice? Moja tajnica je ujedno bila i recepcionerka na odjelu ljudskih resursa. Ivana bi donijela kandidatovu prijavu za posao i njegov životopis dok su on ili ona čekali na recepciji. Sve što je trebala napraviti je uzdahnuti sa izrazom gađenja dok je te papire stavljala na moj stol, na što bih ja naravno ponukan time pitao: „što nije u redu Wanda?“ i njen bi mi odgovor otkrio da je u pitanju arogantan i nepriličan kandidat.
Ovo je izvrstan primjer za tzv. „horns effect“ koji nam pokazuje kako prvi negativan utisak o osobi može prikriti sve njegove dobre i pozitivne karakteristike. U ovom slučaju poslodavac se pita što će njemu zaposlenik koji je već na intervjuu za posao ophodio njegovu tajnicu sa nepoštovanjem? Kakav će tek biti kad ga zaposlim? Ovo je bio trenutak kad je trebao pokazati svoje vrhunsko ponašanje i kulturu!

3. Nošenje neprikladne odjeće.

Ova situacija nije važeća u svim slučajevima. Kandidat za mjesto domara možda smije doći odjeven u čistu majicu i traperice, iako bi mu veliki plus bio kad bi se malo dotjerao, no kandidat za neku menadžersku poziciju morao bi nositi biranu poslovnu odjeću. To će pokazati kandidatovu sposobnost prosudbe i razvijene svijesti.

4. Pozdrav prilikom susreta.

Je li Vam kandidat samouvjereno pružio ruku, pogledao vas u oči, nasmiješio se i pozdravio vas? Ovo pravilo vrijedi za oba spola. Čak i hladno ljepljivo rukovanje je bolje nego nikakvo rukovanje. Ponovno, ova će gesta ukazati na kandidatovu moć prosudbe i pokazati je li samouvjeren.
Opaska: Neke kulture smatraju rukovanje i gledanje u oči neprikladnim ponašanjem.

5. Pretjerano pričanje.

Iako smo već ranije istaknuli pravilo 80/20, postoji i velik broj primjera kada kandidati prijeđu granicu i pretjeraju sa objašnjavanjem, osobito ako imaju lošu prosudbu o tome kada je potrebno prestati pričati ili koje informacije nisu nužne u odgovaranju na pitanje. Ovo se obično dogodi kada kandidate pitate pitanja koja ne mogu imati samo jedan odgovor.

6. Negativni komentari o prošlim poslodavcima i iskustvima.

Iako je priča o kojoj kandidat govori možda istinita, njegovo pričanje o tome indicira da kandidat nije preuzeo odgovornost za postupke niti da je iz tog iskustva nešto naučio već da prebacuje krivnju na ostale sudionike priče. Sjetite se da smo ranije rekli da svi odgovori na intervjuu moraju biti pozitivni i striktno vezani za posao?

7. Prerano traženje informacije o plaći.

Svima je jasno da radimo za plaću ali zdravi razum nalaže da to ne bi trebalo biti prvo pitanje koje kandidat postavi na razgovoru za posao. To pokazuje manjak brige prema potrebama poslodavca i njegovim prioritetima i demonstrira kratkoročno i samoživo razmišljanje i jednostavno je žalosno...

8. Nepripremljenost za razgovor.

Ovo može uključivati nenošenje olovke i papira, nedonošenje životopisa sa sobom, potpuno nepoznavanje organizacije u kojoj tražite zaposlenje i druge slične propuste. Ako netko pristupi intervjuu kao nekom usputnom događaju to je više nego dovoljan dokaz poslodavcu o tome kako će na isti način pristupiti i poslu.

9. Korištenje neprikladnog govora.

Iako je vaše ophođenje i inače neformalno i opušteno to ne može opravdati vulgarnost i neprikladan rječnik. To pokazuje nedostatak stila i samokontrole. Ako se tako opušteno ponaša na razgovoru za posao možete li zamisliti kakva će ta osoba biti u kontaktu sa klijentima i suradnicima?

10. Nejasno odgovaranje na pitanja.

Glavna svrha razgovora za posao je prolaženje kroz kandidatove kvalifikacije više i bolje nego što je navedeno u životopisu. Ako ste nejasni, ne odgovarate ili ste pak prenaprasiti u odgovorima čak i u iznimno direktnim pitanjima, onda ili nešto skrivate ili ste nesposobni artikulirati svoje odgovore. Bez obzira o čemu je riječ, to nije način za obavljanje intervjua.

11. Loš govor tijela.

Govor tijela je legitimno mjerilo za vrijeme intervjua. Bez obzira na pozdrav, kontakt očima i rukovanje, svaki kandidat koji nakon toga lupa stolcem, diže noge ili slično nije dobar kandidat. To je znak da je on na pozornici...

12. Nepostavljanje pitanja.

Sjećate se kako smo na početku spomenuli da kandidat na kraju razgovora može postavljati pitanja? Kad vi završite sa svojim pitanjima ostavljate prostor kandidatu da postavi svoja.
Ako ih nema ili samo pita za visinu plaće, ovo je pravi „red flag“. Kandidatu dajete „crveni karton“ jer pokazuje plitkost, nedostatak razumijevanja ili interesa za posao i organizaciju. Također demonstrira slabu pripremljenost i pomalo vrijeđa potencijalnog poslodavca.