7 načina kako prepoznati nasilnika na poslu
Znate li ono kad kažu da ako ne znate koja je najružnija osoba u sobi...onda ste to vjerojatno vi? Isto vrijedi i za bullying.
Žao mi je što vam to moram reći, ali ako mislite da na vašem radnom mjestu nema nasilnika onda ste to vjerojatno vi. I za sve one koji tvrde da se na njihovom radnom mjesti ne događa ništa slično, mogu samo reći čestitam! (ali ne vjerujem vam)
Mogu vam točno opisati trenutak kada su mene po prvi puta maltretirali na poslu. Ali neću, dosadno je. Ali mogu reći da sam po tom iskustvu potpuno ista kao i svi drugi koji su to doživjeli: sjećamo se toga u detalje. To iskustvo je imalo jak utjecaj na mene i natjeralo me da promijenim interakciju sa određenim kolegama na poslu. Također sam odlučila da više nikad neću raditi u komppaniji koja ima takvu kulturu koja dozvoljava bullying. I više nikad nisam.
Prva ću priznati da nisam savršena. Jer otkad sam doživjela to iskustvo vjerujem da sam i sama maltretirala nekoga. A vjerujem da ste i vi.
Nekima je to životni stil - njih je najlakše uočiti i izbjeći (ozbiljno, trebala sam vidjeti da dolazi, ali moji plavi pramenovi, mislim...moja prirodna kosa...mi je zasmetala). Za većinu ljudi trenutci bullyinga su prolazni ali imaju strašan utjecaj.
I to su ljudi o kojima ću ovdje pisati. Oni koji su bili podvrgnuti maltreriranju i oni koji su maltretirali. Zajedno rečeno, recimo da ću ovdje pričati o ...svim ljudima.
Trenutci bullyinga dolaze iz mnoštva scenarija. Izaberite jedan. Ako ste skloni natjecanju na radnom mjestu ili radite u industriji gdje takvi morate biti, možda poznajete jedan termin zvan ljubomora (svi smo bili na tom mjestu). Rijetki trenuci u kojima osjećate ljubomoru mogu vas, dok trepnete, pretvoriti u bullyja. Nekom drugom to je obično preživljavanje na ratištu (nitko ne voli vidjeti šefa kako stupa prema njima).Ponekad je u pitanju ljutnja. O čemu god da je riječ možemo se složiti da nasilnici nisu rođeni i nastali iz nekih lijepih sunčanih trenutaka iako to ne želimo priznati u javnosti.
Evo nekih primjera taktika koje primjenjuju nasilnici.
Mučite.
Ahh, ova kategorija ima beskrajne mogućnosti. Ignorirate nekoga. Podbadate ih previše. Ne pozivate ih na ručak. Bombardirate ih sastancima. Namjerno ignorirate e-mail. Ne slušate uputstva pa ih dovedete u situaciju da moraju dodatno raditi.Možete pronaći mnogo načina za mučenje kolega, sigurna sam da ste u tome vrlo kreativni. Svaki puta kada činite nešto za što znate da će zasmetati vaše kolege vi se ponašate kao nasilnik. Evo upozorenja, smetat ćemo jedni drugima! Stoga kada pričam o mučenju ne pričam o onom koji dolazi zbog različitih stilova rada ili različitih osobnosti. Govorim o namjernim činima.
Tužakate.
Reći ću ovo najprofesionalnije što mogu - zanovijetanje o glupostima je glupo. Kad sam se kao dijete žalila (ja sam srednje dijete pa sam uvijek zanovijetala), moji roditelji su bili jednako ljuti na mene kao i na moju sestru za ono što mi je učinila (slobodno zamislite bilo koju situaciju koju starija sestra poduzima kako bi vam otežala život). A sada, kao odrasla žena koja radi, vidim istu stvar na svom radnom mjestu. Ljudi koji tužakaju izgledaju jednako glupo kao i oni koji su učinilo grešku o kojoj je riječ. Zašto umjesto toga ne bi pokušali raditi skupa sa osobom koja vas frustrira i popravili problem prije nego što se pretvori u "ja sam rekla - on je rekao" situaciju?
Upirete prstom.
Upirače lako otkrijemo kada im pristupi netko sa vatrom u očima tražeći krivca. Neki unutarnji element ne može podnijeti mučenje i BAM! Njihov prst se nađe u zraku upirući u lice nekog kolege. Ili vole sve raditi timski pa tako dijele i krivnju ( jer je timski rad najbolji!) Ako ste u nevolji zbog nečeg u čemu ste i sami sudjelovali, budite bolji čovjek i prihvatite svoj dio krivnje. Ponekad na radnom mjestu ima toliko problema da krivnja mora ići svuda, zato ne maltretirajte druge i ne upirite prstom. Znati preuzeti vlastitu krivnju je plemenita karakteristika i znak vođe.
Javno bockate druge.
Nitko od nas nije idiot (pretpostavljam). Znate koji kolege znaju prihvatiti šalu, a koji ne. Također znate koje su teme osjetljive a koje ne. Ako namjerno javno bockate nekog tko ne voli da ga se bocka, oko stvari o kojoj se ne želi šaliti, onda ih maltretirate. U ovu kategoriju spadaju i niski udarci. I napomena "Samo se šalim" koju ste dali nakon toga ne opravdava vaše ponašanje.
Cijeli svijet stavljate u CC
Dakle, nije vam se svidjelo što ste pročitali u e-mailu. To je ok.Često se događa. Ipak, ako je prva stvar što ćete učiniti jest proslijediti ga svom šefu, ili njegovom šefu, ili hrpama drugih ljudi koji mogu reagirati prema osobi o kojoj je riječ, možda ste bully. Naravno, uvijek postoje trenuci kada nešto jednostavno morate utuviti nekome u glavu, i u tome često mogu pomoći te više instance. Ali ljudi podcjenjuju moć CC-a u mailovima, i iskreno govoreći, to se smatra neprimjerenim ako nije opravdano (evo jednostavnog testa: ako to činite da bi bili faca, nije opravdano).
Sve ovo ukazuje na vaše greške i svima govori o tome kakva ste osoba.
